Tužna ispovijest

Bio je to 29. September dan koji cu pamtiti, mislim dok sam ziva!

Inace sve je pocelo dosta ranije, to se moglo vidjeti a da toga nijesmo bili ni svjesni. Dosao je jednog dana da se pogodi oko krecenja, moji su naravno bili tu, al ja sam vodila razgovor sa njim, jer ko placa taj neka i pogadja. I vec je tu umio da sarmira pricom, iskustvo je cudo! I, naravno, pogodili smo se. To je sve pocelo 14. juna…

Dosao je dan kad su moleri stigli, sve je teklo kao po planu, malo sporo, al bolje i to nego da ne bude kako sam trazila. Inace bila sam sama sa njima, nadgledala njihov rad kao pravi sef, inace kao sto znate kad nema nekog da ih nadgleda oni to odrade formalno. Bilo ih je dvojica, izgledali su kao bas dobri momci, cula sam da je jedan od njih ozenjen, bas taj zbog koga sam pocela svu ovu pricu. Vodili smo mnogo fin razgovor, sale nikad dosta, bili su bas zanimljivi, komunikativni jer bas mi je tako nesto i trebalo u tim trenucima. Inace da naglasim Planirano je da se kreci ove godine al nedje kasnije, al zbog takvih okolnosti moralo je to da se obavi dosta ranije, jer imali smo smrtni slucaj u porodici, moj Otac je umro!

Inace da skratim ovaj dio price, moleri su obavljali svoj dio posla a i ja naravno, ciscenje. Dok su oni zavrsavali jednu prostoriju ja sam cistila drugu, ulazeci povremeno u nju da uzmu sta im je potrebno, gledajuci me kako radim a da ja toga nisam ni bila svjesna. Ovo sve sto vam pisem odnoslilo se na jednog od njih dvojice za kojeg sam mislila da je ozenjen. Iskrena da budem svidio mi se, ali nista dalje od toga, jer cim sam cula da je ozenjem za moje oci je bio zabranjen!

Al tokom razgovora sa njim svako njegovo namigivanje na mene je djelovalo zbunjujuce. Pa sam se zapitala jel on stvarno ozenjen il ne? Inace da razjasnim zbog cega sam vodila vise razgovor sa njim nego sa drugim molerom. Jer on je bio glavni a ovaj drugi pomocni koji nije bio tu stalno prisutan, ocu da kazem da sam ostajala sama sa njim u stanu. Al naravno nista se nije desilo, niti sam ja ni pomisljala na tako nesto, al iskreno. Sto nije mozda bilo slucaj sa njim. Al proteklo je sve u najboljem redu. Radovi su se privodili kraju, ostalo je samo da ih platim i da odu. Tako je i bilo.

Od tad proslo je jedno desetak dana, taj isti moler dosao je da kreci kod mog ujaka, ja sam dosla tamo pred sam kraj tj. kad su gotovo zavrsili, sa namjerom da pomognem oko ciscenja. I tu sam malo gledala njegov rad, zezala ga al stvarno nesvjesno. Ubrzo smo se pozdravili i ja sam ostala da sredjujem oko ciscenja. Pocele su poruke da stizu, jedna po jedna, al ja sam odgovarala na svaku posle pola sata kao sto sam vidjela njemu to nije puno smetalo. Vodeci takav razgovor sa njim, htjela sam da vidim jel ozenjen, tetka mi je rekla da nije, okle mi to?

E kad je vec bilo tako, dopisivali smo se malo vise, zezali jedno drugo, tj. vise ja njega, on je to prihvatao sve ozbiljno a ja sam uvijek voljela da se salim, ne znajuci kako su te poruke uticale na njegov mozak, manijacki! Dopisivali smo se nekolika dana i dosli smo do tog dijela da se vidimo. Mozda bih i pristala al da se to desilo nekom drugom prilikom, al ne tad. Poruka je glasila ovako: „ Mozda posle nekog vremena, sad nisam spremna nizakakvu vezu“ A njegova me je ostavila bez teksta „ A vjerujem ti, nije mala stvar smrtni slucaj u porodici, nego ja sam te pitao cisto onako, ne bih ni ja jer sam ozenjen“ U tim trenucima nisam znala ni sta da mislim ni sta da kazem, osjecala sam se skroz ponizenom. Tad sam mu napisala: „pa kad si mislio to da mi kazes? Da sam pristala da izadjem sa tobom, kad me iskoristis jel? Hvala ti, al mislim da ja ovo nisam zasluzila da se na ovakav nacin sprdas sa mnom. Nemoj vise da mi pises jer ja i ti smo rekli sve jedno drugom!“ Namazan je on tip i previse, na svaku poruku je imao obrazlozenje. „ Nikad te ne bih prevario, rekao bih ti sestre mi, draga si mi. I sve sto sam ti rekao nisam lagao“

Tad sam mislila da je svemu tome bio kraj, al iz dana u dan stizale su poruke od njega, a ja kao glupaca odgovarala na njih. Jer takva sam ne umijem nikog da iskuliram, pa evo ni njega. Prema svima gledam da budem dobra da bi mi se dobro vratilo, a u ovom „ Dobro cini, gore ce ti biti“


Sto se tice mog dopisivanja sa njim ono je izgledalo bas zanimljivo mogu da kazem, al problem je bio u njemu, kratko a jasno, ozenjen! Svako moje dopisivanje sa njim izgledalo je kao zajebancija, na svaku poruku sam odgovarala iskreno i sta mislim. Al ne znajuci da je to tako uticalo na njega, zeleci da me vidi. Da sve sto sam mu rekla preko poruka kazem u cetiri oka. Kako je to u tim trenucima izgledalo smijesno, cu da se vidimo! Hahhah, presmjesno. Ja sam stvarno to nesvjesno pisala, jer shvatajuci komentare svojih drugarica da sam ga bas napalila sa tim porukama. Ali stvarno nisam bila svjesna, kako? Tad mi je prolazilo kroz glavu kakva mu je to zena kad on trazi nesto sa strane, pacenik jedan obicni! Bilo mi je zao nje, a trebala sam sebe da zalim kako sam ispala glupa i jadna u citavoj ovoj prici.

I sta ce da se desi dosao je taj dan, 29. September, dan kada smo odlucili da se vidimo. Uh jeza me obuzima dok ovo sve pisem, jer mi kroz glavu prolazi sve sto se izdesavalo. Pristala sam da se vidimo na pola sata al iskljucivo da razgovaramo, jer zbog njega koji je rekao da mu sve to ne smijem reci u oci. „ Samo da pricamo?“ Njegova poruka je glasila: „ pricacemo ako i ti budes zeljela da pricamo.“ Pacenik mali! Posle ovakve poruke nijesam trebala ni da izadjem, al ja ne umijem da odbijem kad obecam, glupaca! Htio je da dodje pred zgradu, ja naravno nisam pristala, nevezano to sto je ozenjen, jer koliko radara imam u zgradi sjutra bi bila u novinama, strasno! Cekao me je pred jednu trafiku, malo sam kasnila i za to vrijeme su mi stizale nekolike poruke od njega. Kreni evo me blizu, stigao sam, dje si?..Upalio sam sva cetiri zmigavca…cekam kao zapeta puska! A ja samo kratko: Cekaj..

I da pocnem najtezi dio ove price…

Krenula sam polako do mjesta na koje me je cekao, obuzimala me je neka neobicna trema, svasta mi se vrzmalo po glavi, dal da se vratim ili ne? Sta ako ne mognem da mu kazem sve sto sam planirala, je li uopste on bio spreman da me slusa?

Usla sam u auto, pruzila mu ruku a on je prisao I da se poljubi, naravno u obraz. Nije mogao puno da ceka, rekao je pricaj sta imas, pa cu ja posle. Cekala sam da zaustavi auto da bi mu sve rekla sta sam htjela. Kao prvo evo dosla sam, rekao si da ne smijem a ja sam htjela da ti dokazem da nije tako. Kao drugo htjela sam ovim dolaskom sve da razjasnimo, da mi vise ne pises poruke, jer nicemu ne vode, ti si ozenjen I nema vise tu nista da se kaze. A tek ce on na sve to: “ Pa dosla si da bi mi to rekla, ako vec nijesi htjela da imas nista sa mnom sto si mi odgovarala na svaku poruku I time me jos vise palila?” Zbunio me sa tim odjednom, nisam znala sta vise da mu kazem, rekla sam mu samo da mi to nije bila namjera, da sam odgovarala sasvim normalno.” Nisam ja kriva sto si ti sve to ozbiljno shvatio”. I ponovo mu ponovila al uzivo, “ozenjen za moje oci zabranjen”! I sta ce on da kaze na sve to, da se smije.. “ej pa nije ovo 18. Vijek nego 21”!

Znam ja dobro koji je vijek, al po ovom pitanju ja sam u osamnestom! To mu je bilo presmjesno, kao aj ne zezaj se zar si dosla da mi sve to kazes, da je ovo zbogom? Da me ovako napalis I odes?

Nisam umjela vise nista da kazem, sem da, to bi bilo to! Dok sam sve ovo pricala, nije mi pustao ruke, prislanjao ih je na njegovu bradu I mazio, vjerovatno je video da sam nervozna, to se moglo osjetiti. I bilo je tako.

Nisam ni pomisljala da cu jednog dana pogaziti patrijarhalne principe. Zar ja?! Ja koja sam uvijek osudivala takve de­vojke i zene – one koje se mijaju u tude brakove. , jer nikad ne reci nikad, mnoge djevojke pokleknu, pa evo u ovom slucaju I ja, jer zivot je tako nepredvidljiv..

Htio je da me poljubi, bio je previse blizu mene da sam tesko mogla da se odmaknem. Rekla sam mu da necu, nema sanse, spremajuci se da krenem. Al vrata su bila automatska, samo je on mogao da otvori. Poceo je da mi sapti na uvo..Pusticu te kad me poljubis! I uspio je da me poljubi al u obraz, bila sam brza pa sam okrenula glavu, tako I drugi put. Nije vise znao sta ce pa me je upitao? Neces ili ne zelis? Ja sam samo rekla ne mogu..A on ponovo isto pitanje! Zelim ali.. (Ne sa tobom) Koje nisam uspjela ni da kazem. Prvom poljubcu sam se oduprla, nije mi se ni svidio, a onda je poceo da me ljubi po vratu, usnoj skoljci I u tom trenutku mi je napravio sljivicu a da ja toga nisam ni bila svjesna. “Napravio sam ti malu sljivicu da me pamtis”. I tu sam ponovo dosla u stvarnost al njegova prica I iskustvo su me slomili. Tad mi je rekao:” Zasto imas tako tuzan pogled, iako se smijes vidim da nisi srecna? Vidim da ti treba ljubavi I paznje posebno sad kad nemas Oca”! Kako su te rijeci odzvanjale u mojoj glavi, I video je to u mojim ocima zasuzenim, al ne, nisam plakala! Tad je poceo da me ljubi, al ne kao neko normalan, nego tako halapljivo kao da mu je zadnji put. Nisam ni bila svjesna da se pripio uz mene I da me ljubi tako, tako nestvarno, pomjerajuci tlo pod nogama. Tad sam zaboravila na sve, na to da je ozenjen. Zeljela sam neko da me voli pa makar I ovako. Prijalo mi je, lagala bih da nije. I onda se odmakao I rekao: “sad ti oci sijaju, nisu tuzne kao prije” Nije bilo odgovora..

Grozno mi je sve ovo pisati al bio je tako napaljen da nisam mogla da vjerujem. Cak je stenjao dok me je ljubio. Saptajuci mi ponovo kako je dugo posmatrao moje tijelo dok je bio kod mene, tako zategnuto, cvrsto a tek dupe..izludjivala si me znas, I gacice su ti jednom prilikom izvirile plave. Ne mogu da vjerujem da je sve to video. A njegove ruke, ja nisam ni bila svjesna da setaju po mom tijelu. Uspjela sam da ga aj kazem obuzdam, al samo sto se tice ruka. I dalje je bio tako nezasit. Ovo se nije smjelo vise nastaviti, jer znalo se kuda sve to vodi. Tad je trazio da ga zagrlim, jer moje ruke su sve vrijeme bile izmedju nas I kasnije drzale njegovu. Ne znajuci na sta je bio spreman. Poceo je da prica po sto puta zelis li me? Moj odgovor je bio ne! I tad je krenuo rukom prema intimnom dijelu, ukocila sam se I odgurnula ga od sebe. Dosta je, ako me je tijelo odalo nece razum!

A tek ce on, sta je sad ovako si me izludjela I da sad prekinemo nisi valjda nevina, ono kroz smijeh. Jesam pa sta! Ne vjerujem ti majke mi, imas 29 godina, zakuni se! Kunem se! Dobro necu te pipnuti vise, al mi je tad napravio jos jednu sljivicu, “ Ovo ti je za nevinost” Da nisam ozenjen sad bih te ozenio! Kako prazne price. Kako covjek u tim trenucima povjeruje u sve njihove lazi samo da bi osvojili jos jednu djevojku. I tu se prekinulo sve medju nama, trazila sam da mi otvori ne znajuci tacno ni gdje smo. A kisa je tako padala, htio je blizu zgrade al ja nisam htjela, zeljela sam sto prije da se izgubim. Pozdravili se I to bi bilo to!

Kad sam izasla iz auto osjecala sam se tako jadno, postidjeno, kao da svi gledaju u mene. Jer ovo je prvi put da mi se nesto ovako desi, a jos sa zabranjenim. E dje mi je bila glava, ja koja sam bila djevojka za primjer da se upustim u ovako nesto. Kad sam dosla kuci, prvo sto je bilo uletjela sam u kupatilo I odma pod hladan tus da sperem sve sa sebe, plakala sam kao malo dijete a tek kad sam vidjela sljivice, krvave su mi se mutile. Sta da radim sad? Ovo ne smije niko da zna, isto kao I za moju prvu ljubav koju moram jos jednom pomenuti, koji je tragicno izgubio zivot. Posle toliko godina osjetila sam ponovo ukus poljubca. Punih 10 godina! Ali sve ove godine on je bio u mom srcu I nije bio zaboravljen. Zasto ovo sve pisem, tj zasto pricam drugu pricu a prva nije zavrsena, zato jer zelim da se nadovezem. Niko nije znao za prvu ljubav, sem jedne osobe, osobe koju sam upoznala prije 3. godine, koja je ucinila moj zivot dosta zanimljivijim. Mogla sam joj se uvijek pozaliti, savjetovala me je kao da je odrasla, al tad je bila jos dijete, dijete koje je znalo dosta toga o zivotu, da je bila previse zrela za svoje godine. Uvijek je umjela da nadje prave rijeci, znala je da me smiri I vrati u stvarnost. Pa zasto je ne bih I sad nazvala, pitam se? Al ako joj sve ovo kazem, da li cu pasti u njenim ocima, ocu li I dalje bili onako cista I ne iskvarena osoba kao sto ona kaze. Ipak sam odlucila da joj se javim.

Kumo, (kako ovo divno zvuci, da bice mi kuma ako se jednog dana udam, iako ona jos ne zna za to, al saznace) imam nesto da ti pricam, ne znajuci da se od te poruke vrzmalo svasta po njenoj slatkoj glavurdi! Napisala sam joj nekolike poruke, sta se sve izdesavalo, dje sam bila I sa kim I sta sam uradila. Ali odgovora nije bilo vec nekih desetak minuta. Zapitala sam se sto mi ne odgovara, mozda I ne zna sta da mi kaze na sve ovo. Da ne opravdava ovaj moj postupak, nego da ceka da nadje prave rijeci da me ne uvrijedi. Jer to bi prelilo casu, ne bih jos mogla I to da podnesem. Al ne, prevarila sam se. Zovnula me je, od nje sam mogla da cujem samo lijepe rijeci, vratila me u stvarnost, nije mi dala da imam tako lose misljenje o sebi, da je dobro sto nismo isli do kraja jer to bi vec imalo posledica, ne po njega nego po mene. Mnogo mi je pomogla I bilo mi je dosta lakse. Boze hvala ti sto jedna drugu imamo! Jeste da tu noc nisam ni spavala al nista strasno. Svega sam se prisjecala, al sto je najgore prijalo mi je da se sjetim, ej pa ja nikad to nisam dozivjela, poljubac jezikom! Al kao sto sam vidjela to nije primjetio ni u jednom trenutku, kao sto kaze jedan moj veliki prijatelj: “ Sta rade spanske serije”!

Sta ocu jos da kazem, u svoj ovoj prici se bojim da ne pokleknem I vidim se ponovo sa njim!

Al necu sebi to dozvoliti, da patim za nemoralnim covjekom, koji je izdao moje povjerenje, ako je prevario svoju suprugu, prevarice I mene. Sa ovim prekidam svaki kontakt, jer inace cu samo jos vise produziti bolno razdoblje I teze zaboraviti na sve.

Zakljucak:

Epizodu koju sam upravo prosla ipak svescu u realne okvire: to nije kraj svijeta iza kojeg vise necu moci zivjeti, nego prije jedna bolna lekcija iz koje sam za buducnost izvukla neku vrijednu pouku. Jedna je da ubuduce ne vjerujem laskanjima i slatkim rijecima, a druga da se “zabranjeni muskarci” ne nazivaju tim imenom bez razloga… Jer oni imaju druge brige i drugu zenu kojoj ce se na kraju vratiti, bez obzira na moje osjecaje i nadanja!