Slijepi suprug

Oženi se ljepoticom koju je volio u ime Allaha. Spajala ih je velika i iskrena ljubav. On je radio u inostranstvu. Jednog dana, supruga mu je javila da je oboljela od bolesti koja je počela nakaziti njeno lice. U pismu je predlagala da sklope sporazumni razvod braka.
On je u pismu uzvratio: „Sačekaj, ovih dana ću ja ako Bogda – doći kući, pa ćemo se dogovoriti“.

Na putovanju je imao manji udes. Kratko je ostao u bolnici. Ali, kući se vratio slijep. U saobraćajnoj nesreći je izgubio je vid.
Njegova supruga sada nije mogla tražiti razvod braka i ostaviti ga slijepog i samog u kući. On nije primjećivao da ona više nije lijepa. Nstavili su da sretno žive.
Nakon nekoliko godina, bolest njjegove supruge je uznapredovala i ona je preselila na drugi svijet.
Ožalošćeni suprug je stajao tužan nad njenim mezarom. Nakon ukopa je ustao i žurno krenuo kući. Ljudi su ga posmatrali sa čuđenjem. Slijep, a sam, i još bez štapa žurno odlazi kući. Neko ga je dozvao: „Stani čovječe, past ćeš!?
A on, dostojanstveno reče: „Nisam ja ni jedne minute bio slijep!“
Subhanallah!
Kakvo poštovanje prema supruzi! Na kako lijep način je sačuvao svoju voljenu i njeno dostojanstvo ! Nije on slijep. Slijepi su oni koji ljepotice i plemenite supruge, a pogled im je uprt u druge!
Allahu moj, učini da budemo zadovoljni sa halalom, tako da nikada ne posegnemo za haramom!